Masakr u Gardelegenu

Pojašnjenje masakra u Gardelegenu uz arhivske snimke i fotografije. Video nije preporučljivo prikazivati u školama.

Njemački gradić Gardelegen se punih 759 godina nije upisao u povijesne knjige sve dok se njegovi stanovnici 1945. godine nisu odlučili dokazati kao vjerni sljedbenici nacizma.

Nacisti su pred sam kraj nastojali uništiti što više dokaza svojih zločina. Logoraši iz sustava logora Dora-Mittelbau su početkom travnja okupljeni i u marševima smrti usmjereni prema drugim logorima gdje Saveznici još nisu bili blizu.

Između 1050 i 1100 logoraša je 13. travnja stiglo u vojarnu Gardelegen. U grupama po stotinu vođeni su kilometar izvan grada do velike zidane staje na posjedu Isenschnibbe. U pripremi zločina sudjelovao je odred SS-a uz podršku lokalnog stanovništva. Kasno popodne tog dana staja je zapaljena uz pomoć benzina. Oni koji su se uspjeli izvući dočekani su mecima. Zločin su pokušali prikriti masovnim pokapanjem u rov iskopan uz staju.

Samo dan kasnije stigli su Amerikanci i grad se predao 102. pješačkoj diviziji. 15. travnja otkriveno je mjesto zločina. Amerikanci su na mjestu streljali oko 20ak SS-ovaca. Pronađeno je 1.016 žrtava i neutvrđeni broj preživjelih (između 7 i 30). Među živo spaljenima bili su Poljaci, Sovjeti, Francuzi, Mađari, Belgijci, Nijemci, Talijani, Čehoslovaci, Jugoslaveni, Nizozemci, Španjolci i Meksikanci. Samo 305 žrtava je identificirano. 16. travnja snimljeni su kadrovi koje gledate i već tri dana kasnije svijet je doznao za zločin.

Amerikanci su narednih dana sve muškarce Gardelegena starije od 16 godina natjerali da iskopaju pojedinačne grobove i označe ih bijelim križevima. Stanovnicima grada je izdana zapovijed da vode brigu o groblju. Nakon stvaranja DDR-a zadaća održavanja groblja je pala na leđa pionira (Freie Deutsche Jugend).

Lokalni vođa nacističke stranke i časnik SS-a Gerhard Thiele je uspio pobjeći i nikad nije odgovarao za zločin koji je organizirao. Pod drugim imenom je do smrti 1994. godine živio u Düsseldorfu. U organiziranju zločina mu je pomagao Erhard Brauny, koji je predvodio evakuaciju logoraša iz pomoćnog logora Rottleberode. On je uhićen i osuđen na doživotni zatvor. Umro je 1950. godine.

Veći dio staje je nakon rata iskorišten kao građevinski materijal, a dio zida i njegova okolina su pretvoreni u spomen područje. Taj se prostor redovito održava i upravo se oblikuje novi centar za posjetitelje i edukaciju.

Korišteno:

Glazba: Frédéric Chopin – Posmrtni marš