Poslušnost (Milgramov eksperiment)

Milgramov eksperiment poslušnosti prema figurama autoriteta je bila serija socijalno psiholoških ekspetimentata provedenih na sveučilištu Yale tijekom 1960-ih godina. Eksperimente je provodio psiholog Stanley Milgram (1933.-1985.) sa željom istražiti kako su Eichmann i drugi nacisti mogli nagovoriti tolike sudionike Holokausta na činjenje zločina.

Oglas u kojem se traže sudionici:

Milgramov oglas

U eksperimentu su dodijeljene tri uloge:

  • voditelj eksperimenta
  • “učitelj” – volonter koji sudjeluje u ispitivanju učenika
  • “učenik” – suradnik istraživača koji glumi volontera u istraživanju

Dva volontera zajedno dolaze na dogovorenu sesiju. Voditelj eksperimenta pojašava da će sudjelovati u znanstvenoj studiji o pamćenju i učenju koja želi istražiti postoji li veza između kažnjavanja i pamćenja. Volonteri su potom izvlačili omotnice kako bi podijelili uloge. Naravno, “učitelj” nije znao da su obje omotnice sadržavale ulogu učitelja. Potom su zajedno otišli u susjednu prostoriju gdje je “učenik” privezan za stolicu “kako ne bi pobjegao”. Na njega su pričvršćeni dijelovi aparata za davanje elektro šokova. “Učitelju” je također dan jedan mali elektrošok kako bi vidio o čemu se radi i osjetio bol. Učitelj je tada odveden u susjednu prostoriju kako učenika ne bi mogao vidjeti, ali su i dalje mogli razgovarati.

Milgramov eksperiment

Učitelj je provodio ispitivanje uparivanja riječi. Pročitao je riječ i četiri moguće riječi koje bi bile par prvoj. Učenik je odgovore davao preko električnih prekidača koji bi pokazali njegov odgovor. Kod točnog odgovora odmah se nastavlja na sljedeće pitanje. Kod netočnog odgovora učitelj preko svog aparata daje električni šok učeniku. Za svaki netočan odgovor voltaža se povećava za 15. Učenik je samo glumio primanje električnog šoka što učitelj nije znao. S povećanjem voltaže krikovi učenika bili su sve glasniji.

Ukoliko je učitelj imao primisli i nije želio nastaviti voditelj istraživanja mu je redom davao četiri poticaja:

  1. Molim nastavite.
  2. Eksperiment zahtijeva da nastavite.
  3. Iznimno je važno da nastavite.
  4. Nemate izbora, morate nastaviti.

Ukoliko je učitelj želio odustati nakon sva četiri usmena poticaja eksperiment se prekidao. Eksperiment se zaustavljao i kad bi učitelj tri puta za redom dao maksimalni šok od 450 volti. Ukoliko bi učitelj pitao hoće li učenik imati trajne fizičke posljedice voditelj eksperimenta bi odgovorio “Iako su šokovi bolni, nema trajnog opštećenja tkiva i vas molim da nastavite.”

Rezultati eksperimenta

Prije same provedbe Milgram je proveo anketu među 14 studenata završne godine psihologije kako bi ih ispitao što misle koliko ljudi je spremno dati maksimalnu kaznu. U prosjeku su odgovorili da samo jedna od sto osoba može dati maksimalnu kaznu. Isto je pitao 40 psihijatara. Oni su odgovorili da bi samo desetak posto ljudi išlo dalje od 10 elektrošoka (150 volti) te da bi 3.75% od 100 ljudi išlo dalje od 300 volti. Prema njihovom predviđanju samo bi desetina od 1% išlo do maksimalne voltaže tj. kazne.

U prvom krugu ispitivanja 26 od 40 (65%) “učitelja” je dalo maksimalnu kaznu i svi su išli do 300 volti. Milgram je nakon toga proveo slične eksperimente na 18 grupa ispitanika u više gradova SAD-a i u svijetu te je dobio slične rezultate. Zanimljivo je da ispitanici koji nisu pristali dati najsnažnije kazne nisu tražili prekid eksperimenta niti su otišli provjeriti stanje učenika bez da su za to tražili dozvolu.

Nakon eksperimenta Milgram je razgovarao sa sudionicima, pojasnio stvarne postupke i ciljeve istraživanja. 83.7% sudionika je izjavilo da su zadovoljni što su sudjelovali. Kada je testirao razlike između ženske i muške populacije nije bilo većih razlika u stupnju izvršavanja kazni, ali su žene nakon eksperimenta izrazile veći stupanj stresa.

Interpretacije rezultata

Milgram je rezultate pojasnio s dvije teorije:

  • teorija konformizma (prema Solomon Asch eksperimentima konformizma) – osoba koja nema mogućnost ni stručnost donositi odluke, posebno u kriznim situacijama, prepustiti će donošenje odluka grupi odnosno hijerarhiji te grupe;
  • suština poslušnosti je u tome što jedna osoba vjeruje da je instrument za izvršavanje želja druge osobe i zato sebe ne smatraju odgovornima za svoje postupke.